Po osmi put ove se godine održava tzv. Dječja Olimpijada, službeno 8. Olimpijski festival dječjih vrtića Grada Zagreba.
Svaki od izabranih dječjih vrtića Grada Zagreba, sudjeluje na Olimpijadi s po 40 djece (20 dječaka i 20 djevojčica) koji se natječu u 5 disciplina. Riječ je o dječjim rekreativnim natjecanjima u 5 sportova i sportskih igara: trčanje na 50 metara, štafetno trčanje 4 x 25 metara, skok u dalj s mjesta, bacanje teniske loptice, te nogomet. Svako od natjecanja organizirano je posebno za dječake i djevojčice.
U povijesti "dječjih Olimpijada" su početni organizacijski propusti najčešće bili uvjetovani objektivnom teškoćom istovremenog održavanja natjecanja za preko 500 djece, tijekom manje od 3 sata, koliko je previđeno trajanje svih natjecanja.
Međutim, dječji vrtići-sudionici, kao i odrasli (roditelji i odgajatelji) i osobito djeca, pokazali su veliko zadovoljstvo zbog sudjelovanja u ovom smionom projektu, koji je iz godine u godinu sve bolje organiziran: djeca sve manje čekaju, organiziraju se natjecanja za djecu koja su ranije u natjecanjima ispala, više se vodi računa o pripremi djece i roditelja-gledalaca za primjeren odnos prema dječjim natjecanjima...
Sa strane vrtićkih stručnjaka izražavale su se česte dileme u vezi pogodnosti organizacije natjecanja za predškolce, s obrazloženjem «pogubnosti» osjećaja neuspjeha za «gubitnike», mogućnosti plača zbog nemogućnosti svakog djeteta da sudjeluje na «Olimpijadi».
Premda je činjenica da treba imati senzibilitet i za socio-emocionalne specifičnosti predškolske djece, osobito kod emocionalno osjetljivije djece, svakako u ovom prije svega sportskom natjecanju istovremeno se može uočavati pogodnost da se kod djeteta stimulira stjecanje realističnog uvida u vlastite mogućnosti (a stoga i manju ili veću uspješnost u različitim sportovima).
Zgodno je i dijete poučiti kroz sportsko natjecanje kako su uspjeh i neuspjeh nužne posljedice svakog natjecanja ili «uspoređivanja snaga», i da je važno truditi se, a ne samo pobijediti ili izgubiti. Dakle, moment sportskog natjecanja za djecu može biti odgojno poticajan, ako ga se takvim želi shvatiti. Ono što dijete treba naučiti jest «do my best», i kroz uspjehe i neuspjehe u sportu mu ukazati da je svatko u nečem uspješan i da nešto može raditi dobro, a da nitko ne može biti najbolji u baš svemu.
Jedna od mjera koju mi zaposlenici vrtića poduzimamo jest objektivna selekcija najuspješnijih u pojedinim olimpijskim disciplinama unutar dječjeg vrtića (budući da je uvježbavanje minimalno, djeca ipak nisu vrhunski sportaši). Tako većina djece starije i srednej vrtićke dobi, a često i mlađa - imaju prilike okušati se u "olimpijskim" disciplinama.
Za maksimalizaciju pozitivnih, a minimalizaciju negativnih posljedica "Olimpijade" odgovorni smo ponajprije mi odrasli: organizatori, odgajatelji i drugi stručnjaci iz dječjih vrtića, te roditelji djece.
"Dječja Olimpijada" organizirana je po principu "važno je sudjelovati" te "sport za sve". Međutim, budući da ovaj princip u formi jedinstvenog natjecanja tehnički nije moguće provesti, moguće je omogućiti najuspješnijoj djeci da na ovakvom tipu natjecanja sudjeluju, nakon što smo ih prethodno:
- pravedno selekcionirali a pohvalili trud svih (i uspješnijih i manje uspješnih) uz poruku "svatko je u nečem bolji a u nečem lošiji, ali važno se truditi"
- pripremili za natjecanje (naučili tehniku i pravila igre pojedinih sportova)
- pripremili za odnos prema sportskim suparnicima, prema pobjedi i porazu (opet po principu "važno se truditi a treba pohvaliti trud i pobijeđenih i pobjednika, uz sportsko čestitanje)
Uz sve to, trebamo ih i mi odrasli bodriti na isti način, bez pritiska i omalovažavanja, a potičući trud, dajući im podršku u teškim trenucima (natjecanje, poraz...).
Pridržavajući se ovih principa, Olimpijada može biti za djecu i odrasle vrlo ugodan i nezaboravan doživljaj.
U PRILOGU SE NALAZE DETALJI O OVOGODIŠNJOJ OLIMPIJADI.